Dr. sc. Tomislav Dubravac održao predavanje u Hrvatskoj paneuropskoj uniji.

Na poziv Mladeži Hrvatske paneuropske unije (HPEU), dr. sc. Tomislav Dubravac, znanstveni savjetnik, predstojnik Zavoda za Uzgajanje šuma, održao je predavanje naslova: Šume u Hrvatskoj – dar i obveza. Predavanje je održano 16. veljače 2017. godine u dvorani Hrvatske paneuropske unije, a moderator je bio mag. ing. silv. Matej Turk, član Mladeži HPEU i vježbenik na Hrvatskom šumarskom institutu. Na predavanju je nazočio i donedavni predsjednik Hrvatske paneuropske unije i sadašnji ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pavo Barišić.

Šume, tla i vode neprocjenjiva su prirodna bogatstva Republike Hrvatske baštinjena od prethodnih naraštaja i predstavljaju pravi dragulj nacionalne riznice. Šume su jedini hrvatski samoobnovljivi prirodni resurs. Osim svoje gospodarske vrijednosti, šume su višestruko vrijedne u svojim općekorisnim funkcijama. Šume zaustavljaju eroziju tla vodom i vjetrom, filtriraju različite tvari koje zagađuju atmosferu i tlo, čuvaju kvalitetu podzemnih voda, povoljno djeluju na klimu, utječu na ljepotu krajobraza, stvaraju povoljne uvjete za ljudsko zdravlje, odmor i rekreaciju, stvaraju uvjete za razvoj ekološkoga, lovnoga i seoskog turizma, očuvanje genofonda šumskog drveća i biološke raznolikosti, ublažavaju učinke stakleničkih plinova vezivanjem ugljika te obogaćuju okoliš kisikom. Sukladno Ustavu RH (čl. 52) s pravom uživaju status dobra od posebnog interesa koje ima osobitu zaštitu.

Predavanje je strukturirano u četiri cjeline kako slijedi: općenito u šumama u Hrvatskoj, funkcije/koristi koje šuma pruža, što je to Hrvatska šumarska struka i znanost unijela u Europsku uniju i po čemo smu posebni (šumovitosti, prirodnosti, potrajnosti, tradiciji…) te o prepoznatljivosti i kvaliteti naših šuma na primjeru šume hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenu.

Na predavanju je naglašeno kako su razliku od brojnih europskih i svjetskih zemalja, šumari u Hrvatskoj kroz protekla stoljeća, uspjeli očuvati prirodni resurs koji danas predstavlja jedno od najvećih prirodnih bogatstava koje posjeduje Republika Hrvatska. Rijetko se koja struka s ovih prostora može pohvaliti tradicijom od 250 godina (2015. godine obilježena obljetnica) kontinuiranoga djelovanja po postulatima koji, kako su vrijedili na početku, vrijede i danas. Zbog toga, na ponos hrvatskome narodu, imamo prirodne, mješovite, biološki raznolike i očuvane šumske ekosustave koje pružaju velike općekorisne funkcije.  Također je u 2015. godini obilježena 70. obljetnica zananstveno-istraživačkoga rada Hrvatskoga šumarskog instituta. U 2016. godini hrvatsko šumarstvo je obilježilo važne obljetnice: 170 godina djelovanja Hrvatskoga šumarskog društva, 140 godina početka izlaženja Šumarskog lista, 20. obljetnicu Akademije šumarskih znanosti, 10. obljetnicu Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Hrvatski šumari s ponosom mogu ustvrditi kako su zapravo oni kovači danas popularne kovanice potrajnog gospodarenja, ili moderno rečeno „održivog“ gospodarenja. Naša je struka među prvima postala svjesna činjenice da se drvni resursi trebaju koristiti isključivo u mjeri koja neće ugroziti njihov opstanak. Priznanje za to smo dobili i od Generalne Skupštine UN kada je upravo, na prijedlog hrvatskih šumara 2011. godina, proglašena Međunarodnom godinom šuma u svijetu.

Zaključna je postavljeno nekoliko otvorenih pitanja javnosti na promišljanje. Kako očuvati naše prirodne reurse? Jesmo li svjesni prirodnog bogatstva koje imamo? Šumski ekosustavi imaju neprocjenjiv biološki kapital koji svi moramo očuvati za buduće generacije. Ne smije biti dvojbe oko prodaja/rasprodaje naših prirodnih reusursa, šuma, tla i voda. Svaka zemlja koja drži do svojih nacionalnih interesa morala bi pod svaku cijenu sačuvati svoja nacionalna prirodna dobra. Proučite kako se zajednica odnosi naspram svojih prirodnih resursa i znat ćete kakva joj je budućnost. Kako se naša odnosi prosudimo sami!

Život čovjeka, kao i svaki drugi oblik života na planetu Zemlji, ne bi bio moguć bez šuma, tla i vode. Zato su to najvrjednija bogatstva hrvatske prirodne riznice. Ekološka trijada: šume, tla i vode su naš dar ali i obveza.