Zavod za uzgajanje šuma

U Zavodu za uzgajanje šuma istraživanja se temelje na tri razine:

1. Uzgajanje prirodnih šumskih sastojina;
2. Problematika osnivanja, uzgoja i gospodarenja šumskih kultura i plantaža;
3. Problematika rasadničke proizvodnje.

1. Uzgajanje prirodnih šumskih sastojina

Temeljna zadaća uzgajanja prirodnih šuma je pravilnim i pravovremenim uzgojnim zahvatima, formirajući prirodnu strukturu sastojine polučiti zdrave, stabilne i dobro pomlađene šume te očuvati njihovu trajnu samoobnovljivost (potrajnost). Istraživanja se temelje na ekološkim cjelinama te pronalaženju optimalne strukture, a provode se na stalnim pokusnim plohama.

Istraživanja prirodnih šuma obuhvaćaju:

• Strukturu sastojine – Osnovni strukturni elementi sastojine (čimbenici koji usporavaju ili pospješuju prirodnu obnovu): starost, broj stabala, drvna masa, visina, zakonitosti rasta i razvoja krošanja, odnosi među njima te zastrtosti tla krošnjama.
• Prirodnu obnovu te pojavnost i preživljavanje mladog naraštaja u odredenim gospodarskim i ekološkim uvjetima.
• Pojavnost i preživljavanje prirodnog mladog naraštaja – Brojnost mladog naraštaja po vrsti, visinskim razredima te njegovo preživljavanje u odredenim ekološkim uvjetima.
• Problematiku rasta i razvoja te sušenje šuma hrasta lužnjaka.
• Konverziju panjača – Pretvorba sačuvanih panjača hrasta crnike oplodnom sječom u viši sastojinski oblik.
• Njegu i pomlađivanje šumskih sastojina u današnjim ekološkim, gospodarskim i društvenim prilikama.
• Problematiku mediteranskih šumskih ekosustava.
• Praćenje stanja i problematike rasta i razvoja šumskih ekosustava u šumama posebne namjene (sastojine koje su isključene iz redovitog gospodarenja i prepuštene prirodnim zakonitostima razvoja, Nacionalni parkovi, Parkovi prirode).

2. Osnivanje, uzgoj i gospodarenje šumskih kultura i plantaža

Zavod za uzgajanje šuma bavi se problematikom osnivanja, uzgoja i gospodarenja šumskih kultura i plantaža. Znanstvena istraživanja iz toga područja provode se u sklopu međunarodnih i domaćih znanstvenih projekata više od 50 godina na cca 200ha osnovanih komparativnih pokusa i pokusa provenijencija kako autohtonih tako i alohtonih šumskih vrsta. Važnost ovih istraživanja očituje se u:

• očuvanju biološke i ekološke stabilnosti šumskih kultura (šumski požari u priobalnom području, štetnici, vjetrolomi, snjegoizvale, klimatske promjene, promjene vodnog režima, utjecaj zračnih onečišćenja i dr.),
• produktivnoj sposobnosti šumskih kultura tj.maksimalnom korištenju proizvodnog potencijala stojbine (drvna masa, biomasa…);
• izboru adekvatnih šumskih vrsta i njihovih provenijencija;
• utvrđivanju potencijalnih površina za osnivanje šumskih kultura (evidentiranje i kartiranje površina);
• primjeni adekvatnih tehnika osnivanja šumskih kultura i plantaža (razmaci sadnje, kombiniranje vrsta…);
• pravovremenom provođenju uzgojnih zahvata u kulturama (njega, orezivanje grana, proreda, šumski red…);
• istraživanju šumsko uzgojnih metoda konverzije šumskih kultura i pretkultura;
• korištenju drvne mase i općenito biomase.

Danas, ostvarivanje osnovnih ciljeva postavljenih prilikom osnivanja kultura postaje sve veći izazov. Razlozi su mnogobrojni, na primjer, promjena ciljeva gospodarenja tijekom jedne ophodnje, onečišćenje staništa, biotehnički zahvati u staništu, promjene klimatskih i ostalih ekoloških uvjeta, fiziološke promjene, promjene u plodonošenju, poteškoće uslijed usporenog kruženja hranjiva, itd. Od klimatskih poremećaja koji najviše negativno djeluju na šumske kulture izdvajaju se olujna nevremena, sušna razdoblja, promjena rasporeda oborina te njihovo povećanje u nepovoljnom dijelu godine. Odjel za uzgajanje šuma stoga posebnu pozornost posvećuje istraživanjima povećanja stabinosti šumskih kultura, zahvatima konverzije kultura u stabilnije mješovite kulture ili konverzije pretkultura u klimatogene šumske sastojine. Pravilnim odabirom vrsta, provenijencija, optimalnog šumskog reprodukcijskog materijala i primjenom prikladnih šumsko uzgojnih metoda tijekom obnove, konverzije te pošumljavanja, moguće je postići željene ciljeve usprkos rastućim promjenama u staništu. Također, prilikom pošumljavanja je potrebno uzeti u obzir novije znanstvene spoznaje kako bi se pravovremeno odgovorilo na moguće promjene stanišnih i klimatskih uvjeta koji tek trebaju nastupiti, a u skladu su sa izrađenim klimatskim scenarijima. Optimalno iskorištenje potencijala pojedinog područja te mogućnosti u okvirima potpisanih obveza Republike Hrvatske prema Europskoj uniji (npr. strategija povećanja obnovljivih izvora energije Europske Unije) moguće je ostvariti jedino primjenom rezultata znanstvenih istraživanja.

Postojeće šumske kulture predstavljaju značajan nacionalni prirodni obnovljivi resurs, a plansko podizanje novih šumskih nasada izrazito je važno kako sa ekološkog tako i sa gospodarskog i ekonomskog aspekta.

3. Rasadnička proizvodnja

Osnovni preduvjet za obnovu kako prirodnih sastojina tako i šumskih kultura, podizanje novih, provođenje zahvata konverzije, ali i sve učestalije zahvate sanacije u hrvatskom šumarstvu predstavlja proizvodnja kvalitetnog šumskog reprodukcijskog materijala (ŠRM). Proizvodnja mora biti usklađena s trenutnim i očekivanim uzgojnim potrebama pri čemu je pravovremenost osiguranja ŠRM-a ciljanih vrsta i provenijencija presudna. Već navedeni rastući problemi prilikom gospodarenja prirodnim šumama i šumskim kulturama zahtjevaju prilagodbu rasadničke proizvodnje. Zavod se bavi znanstvenim istraživanjima (odabirom odgovarajućih šumskih vrsta i provenijencije za pošumljavanje i popunjavanje, odabir tipa kontejnera, način i trajanje proizvodnog procesa, analiza korijena šumskih sadnica primjenom WinRizzo programa), a dobiveni rezulatati pridonose poboljšanju kvalitete i produktivnosti rasadničke proizvodnje. Također se provode i stručni projekti, a jedan od njih je “Stučni nadzor nad proizvodnjom ŠRM-a”. U okviru njega radi se detaljnja analiza godišnje proizvodnje ŠRM-a, uspoređuje se sa ranijom proizvodnjom te analizira njezin trend. Osim toga daje se pregled novih znanstvenih dostignuća primjene novih tehnika i tehnologija proizvodnje za što optimalniju i kvalitetniju rasadničku proizvodnju te se sukladno s tim propisuju preporuke.