U Spačvanskoj šumi, u neposrednoj blizini Drenovaca, nalazi se zaštićeni spomenik prirode „Skupina starih stabala hrasta lužnjaka“, koji predstavlja vrijedan dio prirodne, povijesne i genetske baštine ovoga područja. Od nekadašnjih dvanaest stoljetnih hrastova danas su preostala samo dva stabla, čija se starost procjenjuje na više od 350 godina.
Povijest ovih stabala seže u razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata, kada su na području Spačvanskog bazena provođene intenzivne sječe preostalih starih hrastovih sastojina. Stari slavonski hrastovi dosezali su iznimne dimenzije, s prsnim promjerima većim od jednog metra i visinama višim od 30 metara, zbog čega su predstavljali izuzetno vrijedan drvni resurs. Prema sačuvanim zapisima i usmenoj predaji, tijekom jedne zimske sječe dvanaest je hrastova ostavljeno neposječeno, uz namjeru da se njihova sječa nastavi nakon božićnih blagdana. Do toga, međutim, nikada nije došlo.
Ta su ‘zaboravljena’ stabla nastavila rastite su s vremenom postali svojevrsni živi svjedoci nekadašnjih starih slavonskih hrastika i povijesti gospodarenja šumama ovoga područja. Do danas su preživjela samo dva stabla. Svojom starošću i dimenzijama predstavljaju rijetke ostatke nekadašnjih starih hrastovih sastojina Spačvanskog bazena, ali istodobno se, kao i sva stara stabla, nalaze u neizbježnom procesu starenja i postupnog biološkog odumiranja.
Upravo zbog njihove iznimne vrijednosti, Hrvatski šumarski institut u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Vukovarsko-srijemske županije provodi aktivnosti usmjerene na očuvanje genetskog materijala preostalih stoljetnih hrastova. Aktivnosti Hrvatskog šumarskog instituta koordinira Zavod za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo.
Jedna od ključnih aktivnosti je prikupljanje plemki s krošanja preostalih stoljetnih hrastova. Zbog velikih dimenzija stabala i teško dostupnih dijelova krošanja, plemke su prikupljane primjenom različitih terenskih metoda – pomoću praćke i užeta te korištenjem bespilotne letjelice opremljene uređajem DeLeaves za rezanje i prikupljanje grana iz krošnje.
Prikupljene plemke dopremljene su u rasadnik Hrvatskog šumarskog instituta u Jastrebarskom, gdje su cijepljene na prethodno uzgojene podloge. Vegetativnim razmnožavanjem nastoje se proizvesti klonovi, odnosno genetski istovjetne jedinke koje će sačuvati genetski identitet izvornih stoljetnih stabala.
Na taj način genotipovi ovih iznimno vrijednih hrastova mogu biti sačuvani i nakon završetka prirodnog životnog vijeka izvornih stabala. Uspješno proizvedene klonske jedinke predstavljat će živi oblik očuvanja njihova genetskog materijala te omogućiti njegovo dugoročno čuvanje, praćenje i korištenje u budućim aktivnostima očuvanja šumskih genetskih resursa.
Cilj ovih aktivnosti stoga nije samo očuvati uspomenu na posljednje predstavnike nekadašnjih starih spačvanskih hrastika, već očuvati njihov izvorni genetski zapis u živom biljnom materijalu. Na taj način genetska vrijednost stabala koja su više od tri stoljeća dio Spačvanske šume može biti sačuvana i prenesena budućim generacijama.
Više o povijesti posljednjih spačvanskih orijaša i aktivnostima njihova očuvanja pročitajte u članku Nacionala:
