Panjače (izdanačke šume) su šumske sastojine koje se vegetativno obnavljaju iz panjeva ili žilja. Nastale su namjernim ili nenamjernim procesima degradacije sastojina visokog uzgojnog oblika. U prošlosti su nastajale iz potrebe za ogrjevnim drvom ili nestručnim gospodarenjem (neuredne, loše, jake i primitivne sječe), u novije vrijeme nastaju negativnim utjecajem biotskih čimbenika (čovjek, stoka) u većini slučajeva pri neuspjeloj prirodnoj ili umjetnoj obnovi regularnih sastojina. Zajedničko obilježje većine panjača je izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihova razvoja. Kako su prepuštene spontanom razvoju, formirao se čitav spektar, od onih najkvalitetnijih s relativno visokom drvnom masom dobro sklopljenih i suvislo obraslih sastojina pa do onih nekvalitetnih, razbijenoga sklopa, s kržljavim i kvalitetno lošim stablima male drvne mase. Valja pripomenuti kako je panjača degradirana sastojina vrlo kvalitetnih stanišnih osobina, pa se prema tome, pri konverziji panjača mora zadržati postojeća plodnost tla, uz dovođenje autohtone sastojine iz sjemena. Imajući na umu navedene činjenice o strukturi panjača i kvaliteti njihova staništa, sve panjače kojima gospodari Trgovačko društvo “Hrvatske šume”, d.o.o., Zagreb, a držeći se Pravilnika o Uređivanju šuma, treba obnavljati prirodnim putem po načelu oplodnih sječa.

U regionalnim okvirima panjače pokrivaju značajan dio središnje i jugoistočne Europe. Udio panjača u  ukupnoj površini šuma različit je, te iznosi od 2 % u Austriji sve do oko 65 % u Srbiji. U Republici Hrvatskoj udio panjača iznosi 533.828 ha (22,22%), pri tome 251.127 ha (47%) čine panjače u „Hrvatskim šumama“ d.o.o., Zagreb, 278.554 ha (52,2%) se nalazi u vlasništvu šumoposjednika, te 4.147 ha (0,8%) čine ostali državni vlasnici. Iako se gospodarenje panjačama ubraja u najstarije uzgojne sustave i u uporabi je stoljećima, sve donedavno nije privlačilo previše pozornosti u zemljama jugoistočne Europe. Glavni razlog za nedostatak pažnje je općenito niska proizvodnost i profitabilnost, što djelomice proizlazi i iz lošeg stanja u kojem se panjače nalaze (npr. prestarjeli panjevi, pomak prema manje vrijednim vrstama drveća i sl.) te nedostatak modernih uzgojnih koncepata za poboljšanje gospodarenja panjačama.

Pojačani interes za panjače u današnje je vrijeme uglavnom rezultat povećane potražnje za ogrjevnim drvom proizašle iz potrebe za zadovoljavanjem odredbi Kyoto protokola. Kako proizvodnja ogrjevnog drva ne iskorištava u potpunosti ekonomski potencijal panjača, potrebni su novi uzgojni koncepti kako bi se panjače prevelo u visoki uzgojni oblik ili u panjače iz kojih se mogu dobiti i vrjedniji proizvodi (npr. srednja šuma, panjača s pričuvcima). Moderniji način gospodarenja panjačama u Hrvatskoj bi mogao biti naročito koristan za privatne šumoposjednike koji iz iste šumske površine moraju zadovoljiti niz različitih potreba za drvom, i to u kraćem razdoblju.

Projektni konzorcij (uključene 33 države) u okviru ove Cost akcije, pruža jedinstvenu priliku za detaljnu reviziju stanja panjača u zemljama središnje i jugoistočne Europe, kao i oblika gospodarenja koji su trenutačno u uporabi. Osim generalnog pregleda stanja panjača u regiji, pokušat će se dobiti presjek zahtjeva i potreba interesnih skupina s obzirom na šume panjača.

Ciljevi ove akcije su:

• Jačanje kapaciteta i umrežavanje s ciljem povećanja značaja i kvalitete gospodarenja panjačama. U tom kontekstu će biti identificirani i navedene europske institucije s posebnim znanjem i spremnošću da se uključe u istraživanja panjača.
• Analiza postojeće nacionalne i regionalne prakse uzgajanja panjača i na temelju te analize identificirati probleme na koje treba usmjeriti daljnja istraživanja i razvoj.
• Razmjena znanja o postojećim i inovativnim načinima iskorištavanja panjača s ciljem prevladavanja ograničenja vezanih uz iskorištavanje panjača (nedostatak tehnologije, niska produktivnost, strmi teren, male parcele). Studije slučaja kao primjeri dobre prakse će se identificirati i dokumentirati kao smjernice za najbolju praksu.
• Podizanje nivoa znanja o zaštitnim funkcijama panjača i analiza službenih propisa što će omogućiti regionalnim vlastima u provedbi europskih propisa s većom učinkovitošću, smanjujući negativne (npr. ekonomske) nuspojave. To uključuje i ulogu panjača u NATURA 2000.
• Prikupljanje, ocjenjivanje i razmjena regionalno postojećih koncepata upravljanja, usmjerenih na povijest, pravni okvir, vlasništvo i prava korisnika. Rezultati također mogu potaknuti male zemljoposjednike i ruralne zajednice da se suoče s problemima gospodarenja na malim površinama.
• Istraživanja različitih uzgojnih koncepata te interakcije na temelju održivog gospodarenja šumama i vrednovanje u smislu izvedivosti, ekonomičnosti i održivosti.
• Predstaviti platformu za umrežavanje i interaktivnu suradnju institucija i pojedinaca za sva pitanja iz područja panjača. To će također poslužiti kao platforma za razmjenu za interakciju i suradnju između modernog uzgajanja kultura kratkih ophodnji i tradicionalnog gospodarenja panjačama.
• Razvoj niza komunikacijskih alata za poticanje i podupiranje suradnje koja je potrebna za postizanje ciljeva i olakšavanje širenje rezultata. EuroCoppice će promovirati osnivanje međunarodne radne grupe o panjačama u sklopu IUFRO.
• Donošenje memoranduma o panjačama kao temelja za daljnje povezane aktivnosti na europskoj razini.

Aktivnosti sudionika u sklopu ove akcije su podijeljene u 5 radnih grupa (WG) kako slijedi: WG 1: definicije, tipologija i povijest, ujednačavanje za bolje razumijevanje; WG 2: ekologija i uzgajanje panjača, vrste, rast i prirast, revitalizacija, dodana vrijednost; WG 3: korištenje i proizvodi, tradicionalni i novi proizvodi, bioenergija, iskorištavanje i logistički sustavi, primjeri dobre prakse; WG 4: usluge, zaštita i očuvanje prirodnih vrijednosti, bioraznolikost, zaštita infrastrukture, te WG 5: vlasništvo i politika , postojeći režimi, novi koncepti vlasništva. Hrvatski predstavnici aktivno sudjeluju u radu WG 2 i WG 5.