Tartufi su podzemne ektomikorizne gljive koje s korijenjem viših biljaka žive u mutualističkoj simbiozi. Više biljke putem korijenovog sustava gljivi predaju proizvode fotosinteze, odnosno šećer, dok gljiva zauzvrat biljci predaje mineralna hranjiva iz tla. Micelij gljive koji se veže na korijen viših biljaka djeluje kao produžetak korijenovih dlačica; na taj je način biljci dostupan veći volumen tla iz kojeg može crpiti vodu i hranjiva (gljiva prerađuje mineralna hranjiva i predaje ih biljci u njima dostupnom obliku). Takve su biljke većeg rasta i prirasta, otpornije su na sušu i posolicu, otpornije su na biotske napade, patogene lista i korijenja, polijeganje ponika te onečišćenost tla teškim metalima. Nadalje, inokulirane biljke (biljke s uspostavljenom mikorizom) bolje preživljavaju na osiromašenim i degradiranim staništima (npr. u staništima oštećenim požarom slijedom čega u tlu izgaraju organska hranjiva te zbog mikorize biljke lakše crpe preostala anorganska hranjiva), a zbog bržeg rasta takve se biljke mogu koristiti i kod stabilizacije tla (na erodiranim tlima i/ili klizištima). Upotreba inokuliranih sadnica, odnosno veći rast i prirast stabala, znači i veće vezivanje ugljika u biljci i tlu. Spojevi na bazi ugljika (šećeri) vezuju se u biljci (deblo i korijen) i tlu (gljiva) – prirast drva u vrijednosti od 1 m3 veže 1,6 tona CO2 iz zraka. Inokulirane sadnice mogu se koristiti i na poljoprivrednom tlu – „plantažama tartufa“. Tartufi zbog svoje izrazite ekonomske vrijednosti u pojedinim područjima mogu poljoprivrednu proizvodnju učiniti isplativom. Uzgoj inokuliranih sadnica u plantažnom obliku ne zahtjeva tešku mehanizaciju i korištenje mineralnih gnojiva i pesticida – produkt čega je visokovrijedan ekološki proizvod koji se konzumira u svježem stanju i koji služi kao poticaj razvoju ruralne „zelene“ ekonomije.

Vrijednost projekta očituje se u inovacijama koje rezultati projekta pružaju: vrednovanje korištenja inokuliranih sadnica u šumarstvu kao odmak od tradicionalnih metoda, poticanje razvoja ruralne ekonomije kroz novi poljoprivredni proizvod, razvoja laboratorijskog protokola inokulacije kao temelja edukacije zainteresiranih korisnika, te korištenja propisa Europske Unije u kojima se sakupljanje i uzgoj gljiva smatraju primarnom poljoprivrednom proizvodnjom.

Opći cilj projekta je povećanje ponora ugljika u prirodnim ekosustavima i poticanje “zelene” ekonomije koji će biti postignut kroz dva specifična cilja: Razvoj metodologije inokulacije gospodarskih vrsta drveća kao temelja razvoja novih znanja i vještina te Razvoj novog proizvoda i poticanje razvoja ruralne ekonomije. Specifični ciljevi će se ostvariti provođenjem aktivnosti razvoja laboratorijskog protokola inokulacije, zatim uspostavom osnovne istraživačke infrastrukture za proizvodnju inokuliranih sadnica, gdje će se uložiti u nabavku i opremanje staklenika s kontrolom mikroklime te u nabavku osnovne laboratorijske opreme i uređaja za inokulaciju (sukladno troškovniku). Laboratorijska oprema nalaziti će se u postojećim laboratorijskim prostorijama Hrvatskog šumarskog instituta, dok će se staklenik i solarna energana nalaziti na površinama u vlasništvu instituta, kraj laboratorija. Od ostalih aktivnosti, projektom će se i promovirati vrijednosti korištenja inokuliranih sadnica kroz sudjelovanje u nadležnim radnim skupinama i objavu znanstvenih i stručnih članaka, a jedna od aktivnosti je i osnivanje razvojne tvrtke s ciljem stvaranja poslovnih planova, investicijskih modela, pružanje savjetodavnih usluga s područja tartufarstva i rasadničarske tehnologije te edukacije svih zainteresiranih korisnika.